Uloga roditelja u igri djeteta

 Dijete od samog rođenja istražuje svijet i otkriva svoje mogućnosti, a igra od najranije dobi postaje djetetov primarni način učenja o sebi, drugima i okolini koja ga okružuje te važan dio odrastanja i formiranja osobnosti.
Igru možemo definirati kao slobodnu, spontanu aktivnost koja proizlazi iz djetetove unutrašnje potrebe i kojom se dijete izražava i potvrđuje.
Odrasli često na igru gledaju kao na neku trivijalnu, lagodnu i površnu aktivnost, ali je ona za dijete ozbiljna i svrsishodna aktivnost i od iznimno velike važnosti za njegov emocionalni, socijalni, kognitivni i tjelesni razvoj. Ona pobuđuje djetetovu znatiželju, maštu i kreativnost.
Djeca predškolske dobi svoje slobodno vrijeme najčešće i najradije provode upravo u igri te ona za njih predstavlja način izražavanja vlastitih osjećaja, misli i doživljaja.
 
 
 
 
                  Uloga roditelja u djetetovoj igri
Odrasli često smatraju da ono što oni smatraju igrom, predstavlja igru i za djecu. No to nije u uvijek tako. Istraživanja pokazuju da veću kompetentnost i kreativnost u igri pokazuju ona djeca čiji su roditelji uključeni u njihovu igru. Odnosno, igra u kojoj zajedno sudjeluju roditelji i dijete predstavlja značajan kontekst za djetetov socijalni i kognitivni razvoja. Igra s roditeljima za dijete predstavlja veliki izazov i mogućnost testiranja granica na siguran način, bez velikog rizika. Isto tako, uključenost roditelja u igru djeteta vrlo je značajna i u smjeru utjecaja na kasnije vršnjačke odnose.
 
Evo nekoliko savjeta za roditelje o tome kako mogu najbolje podržati svoju djecu kroz igru:
  • Osiguravanje aktivnosti prilagođenih dobi
  • Ostavite dovoljno vremena za igru ​​svaki dan, u zatvorenom i posebno na otvorenom
  • Uspostavite sigurno okruženje kako biste sveli na minimum neprestano izgovaranje "ne"
  • Stvorite pozitivno okruženje za učenje kod kuće
  • Usmeno izrazite ono što dijete čini kako bi potaknulo razvoj jezika. „To je dobra rampa koju si ti napravio. Sada automobili mogu ući u garažu! "
  • Dopuštanje djeci da uživaju u procesu, umjesto da im govore što trebaju raditi (na primjer, izgraditi vlastiti toranj i nacrtati sliku).
  • Postavljajte često postavljana pitanja kako biste promovirali rješavanje problema.
  • Dopustite djeci da slobodno istražuju i prljaju se tijekom igre.
  • Osigurajte poticajne obrazovne igračke i opremu.
  • Osigurajte odjeću i pribor za igru ​​dotjerivanja, ali dopustite djetetu da se igra kad god poželi i da se ne miješa u igru.
  • Usredotočite se na uživanje u igri, a ne samo na razmišljanje o pobjedi
  • Predstavite neke nove igre i aktivnosti i naučite pravila.
  • Igrajte igre koje podučavaju matematičke vještine, vještine ranog čitanja itd.
 
Način igranja roditelja i djece
Roditelji se najčešće se uključuju u dva oblika igre s djetetom – edukativnu i slobodnu igru.
U edukativnoj su igri odrasle osobe usmjerene na podučavanje i učenje djeteta kako svijet funkcionira, što je ispravno, a što nije te na uvježbavanje određenih vještina.
 Najčešći oblici takve igre su učenje slova, brojeva, slaganje puzzli, raznih umetaljki i sl. U ovakvoj igri odrasli su usmjereni na to da ubace realne, činjenične stvari koje nalikuju na svakodnevicu. I dok je ovaj oblik igre svakako potreban djeci, nije poželjno da jedino edukativna igra bude zastupljena u odnosu roditelja s djetetom zbog toga što su djetetova mašta i kreativnost najsnažnije u predškolskom razdoblju. Stoga je jako važno da u odnosu roditelja i djeteta predškolske dobi bude prisutna i slobodna igra.
U slobodnom obliku igre roditelji su ravnopravni s djetetom, a svi sudionici igre u potpunosti su usmjereni na samu igru, spontani su i pritom se dobro zabavljaju.
Upravo u karakteristikama ravnopravnosti, spontanosti i usmjerenosti na igru leži činjenica da se djeca najčešće uključuju u ovaj oblik igre sa svojim roditeljima. Isto tako, ovaj oblik igre predstavlja i način na koji se djeca igraju sa svojim vršnjacima. U slobodnoj igri dijete manifestira svoj unutarnji svijet, na slobodan način izražava svoje želje, strahove, napetost, ali i usvaja emocionalne i socijalne vještine. U takvoj je igri sve moguće te je ona vrlo pogodna za razvoj samopouzdanja.
Ispiši stranicu